NAJAVA: „POMAŽE BOG NARODE MOJ“ – BUM BUM RADIO: Gost prof. dr MILOSAV ČARKIĆ

Medijski prijatelj UG „Miloš Milojević“ – Crna Bara emisija BUM BUM radija „Pomaže Bog narode moj“ i njen autor i voditelj Svetlana Bogdanović, na naš predlog prihvatila je da ugosti našeg Mačvanina poznatog filologa i lingvistu prof. dr Milosava Ž. Čarkića rodom iz Mačvanskog Prnjavora koji živi i radi u Beogradu.
Prof. dr Milosav Čarkić

Emisija „Pomaže Bog narode moj“, u kojoj su gostovali i članovi našeg Udruženja (https://www.youtube.com/watch?v=zYydrYFDCRA&t=145s), bavi se pravoslavljem, kulturom, istorijom i tradicijom srpskog naroda (Emituje se radnim danima od 9.20 do 10.00 časova. Profesor Čarkić gostuje u ponedeljak 29. januara).

Kako je naš Crnobarac i znameniti Srbin XIX veka Miloš S. Milojević, počasni član Srpske kraljevske akademije (SKA, sadašnja SKANU) i redovni član Srpskog učenog društva (SUD, sadašnja SANU) bio i član Odbora za nauke filosofske i filološke možemo slobodno reći da prof. dr Milosav Ž. Čarkić ide stopama njegovim. Profesor dr Milosav Ž. Čarkić je naučni savetnik u Institutu za srpski jezik SANU (Više u bigrafiji na kraju knjige na http://rastko.rs/cms/files/books/5364c97d1613f).
Bistra uma i oštra pera, prof. dr Čarkić neumorno ukazuje šta nam se dešava i kojim putem treba ići u nacionalnoj filologiji: „Na kraju treba razmisliti da li je u proteklih 50 godina postojala srpska jezička politika, ko je tu politiku vodio, da li su je vodili Srbi, da li je ta politika bila dobra, mudra, dalekovida i uspešna, dali tu politiku traba nastaviti ili menjati. Da li je ovo što sada radimo mi i naše ustanove dobro i ispravno. Razmislimo. Možda je poslednji trenutak.“ (Više na: http://kovceg.tripod.com/carkic_srpski_u_21_veku.htm). U monografiji „Stih i jezik“ prof. dr Čarkić navodi Milojevićeve reči iz knjige „Naši manastiri i kaluđerstvo“ iz 1881. godine: „Da je srpska crkva starija i od rimske i grčke, osim potvrde pape Jovana II, pisane kralju srpskom Mihailu, kojom trvdi, da je srpska crkva starija i od grčke i od rimske, svedoče tolike silne bivše episkupije, postojavše do Konstantina Velikog među kojima samo da pomenem: Sredačku (Sofijsku), Skopljansku, Nišku, Beogradsku, Morozviždsku, Remešku itd., svedoče još toliki sveci i mučenici! Prva (je) prestolnica tih čistih srpskih arhijepiskupa od prvog pa do četvrtog veka današnja Mitrovica u Sremu; od četvrtog do šestog Mitrovica u dnu Kosova na utok Sitnice u Ibar; od šestog do sedmogJustinijanija prva; od sedmog do osmog Duklja na Šar planini; od osmog do desetog Solun; od desetog do dvanajestog veka Glavenica u D. Debrci, Biskupštici takođe u ohridskoj nahiji, Prespa; i od dvanajestog do osamnajestog veka Ohrid. Sve dokle Konstantin veliki imperator istočno-rimski, manovenijem i voljom božijom, a blagodareći svojoj majci Jeleni, koja se kao srpkinja i rodila u Jeleču (danas razvaline više Novog Pazara u nahiji novopazarskoj) i vaspitala u Zvečanu, i onom predgrađu mu Mitrovici, stolici Arhijepiskupa srpskog naroda, tadanjeg roblja rimskog, a kod pominjatih arhijepiskupa, kao pravoslavna i tajna hrišćanka i Srpkinja – nije javno ne samo primio srpsko pravoslavlje i hrišćanstvo,nego i učinio, da je u toj polovini rimske imperije, pravoslavno hrišćanstvo, robujućeg srpskog naroda vera državna; pa je i pre toga državnog primanja bilo tisućama tisuća tajnih i podzemnih pravoslavnih srpskih hramova, u ovim svima srpskim zemljama, koji se još i danas, u mlogim krajevima naši nalaze i iskopavaju sa svim celi i čitavi.“
Štamparija „Sv. Save“ Beograd

Milojević je svoju knjigu „NAŠI MANASTIRI I KALUĐERSTVO“ napisao i izdao na Svete Trojice 1881. godine u Štampariji kod „Sv. Save, Knez  Mihailova 4, u Beogradu i posvetio kako sam kaže: „U pamet seni STAVANA M. MILOJEVIĆA bivšeg sveštenika Crnobarskog, u srezu Mačvanskom okr. Šabačkom preminulog 1849. god.“, inače njegovom Ocu. Inače, ujak Miloša s. Milojevića – prota loznički Ignjat Vasić, takođe znameniti Srbin tog vremena. Koliko je naše neznanje zbog nepoznavanja lika i dela neumrlog Miloša s. Milojevića možemo se uveriti pitajući se, mi Crnobarci, znamo li da je u vreme Milutina kralja Sremskog i Mačvanskog u Crnoj Bari (Rači) bilo sedište mitopolije čija je praunuka današnja episkopija u Šapcu.?! Ali, nije nam za zameriti jer to ne mogasmo videti od „Tri zvezde prethodnice u kritičkoj školi srpske istrrije, tri rodoljuba, tri akademičara koji su golemim umom svojim osvetlili tamne i nepoznate strane prošlosti naše…“, kako je neko zapisao u novinama „Stražilovo“, u broju od 1. novembra 1892. godine. Jedna od te „tri zvezde“ je: „Arhimandrit Ruvarac, koji u svom bugarofilskom fanatizmu i kaluđerskom zanosu došao čak i do tog bezobrazluka i besnila, da je i sv. Petku Paraskevu srpsku u „Letopisu“ pobugarivao, na stid i sramotu istine i nauke, dok ustotinama starih srp. grčkih, ruskih i t. d. rukopisa pa i ruskih i grčkih pečatnih paternika stoji, kao što i jeste, da je Srpkinja, i samo u delu vladike ruskog Filareta „Južni svaci“ stoji da je Bugarka. Da mu je Bogom prosto sve ostalo, pa i što o trošku i znoju jadnog i kukavnog našeg ropskog naroda u Srbiji, pod Austro-Ugarskom, izdržava Bugare, dok se srpska sirotinja i nejač, rimokatoliči i propada sa, gluposti i sirotinje, jer je i to izdaja svoje narodnosti, za koju bi ga trebalo pod gromilu, samo danam nije dirao našu sv. Petku Paraskevu;“ (više na linku). Pri kraju svoje knjige, naš neumrli Milojević poručuje nam: „Promislimo se malo gospodo, nehitajte, imaćete vremena i za ovo pitanje, posvršavajte mloga preča posla, oko njiva, i torova, branika i uvratina stnjika i utrina izpusta i popaša  i t. d. pa ndah rešite, a ne onako: na „ala hu2″1 što naš narod kaže. Iz svega izgleda, ili da mi nismo baš oni pravi i istiniti potomci i praunuci naših dičnih i nepostižnih predaka, koji branjahu veru i narodnost srpsku, državu i moć srpsku…“, ili jesmo.!? 

Zato, zbog svega napred navedenog, poslušajte u ponedeljak emisiju: „Pomaže Bog Narode moj“…

Predrag Ž. Đurić

Novica Krezić

Predsednik Udruženja Miloš Milojević