JORDAN – Crna Bara : GDE SU KAMENI BILJEZI SA NADPISIMA STAROSRBSKIM IZ KRSMIĆA BAŠČE.?!

Mi matori Jordan Goli Sinovi i jordanske devojke koliko se kao deca opominjemo, nekada se bašta nazivala „Bašča“, pa odatle i „Baščovan“ (  http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=publications&id=3401&m=2#page/4/mode/2up ) i „Baščovanica“ u našoj sada Crnoj Bari koja je „negda bila ogromna varoš i trđava“, kako je Crnobarac Miloš S. Milojević napečatio u knjizi „PESME I OBIČAI UKUPNOG NARODA SRPSKOG – II. K. SVATOVSKE“, daleke 1870. godine U BEOGRADU, u DRŽAVNOJ PEČATNICI.
Sin Crnobarski Miloš S. Milojević  zabeležio je da je u toj Krsmića bašti bilo ogromno staro groblje sa ogromnim belezima i pločama sa natpisima  čistim slovenskim, ili starosrbskim i da je skoro sve polupano i odneto „za pomost – kaldrmu – šabačku“.!? Kaže da to nije radila samo Crna Bara, već i obližnja sela lupala  su i nosila spomenike za kaldrmisanje Šapca.!? „Tako se čuvaju neoceni spomenici naši??!! – Pita se i zaključuje sin popa Crnobarskog, oca Stevana – Miloš S. Milojević.
 Da je naš Miloš, koga „Ludi Miloš“ nazivaše utamanitelji srbstva, kojem njegovi savremenici u Beogradu nisu bili dorasli i nisu ga mogli razumeti, bio u pravu svedoče i drugi pisci kao i dan danas kameni zapisi – spomenici koji su preostali. Takvima, koji u strašna vremena na prvu liniju fronta nisu smeli izaći kao Milojević predvodeći ustanike za oslobođenje Srpstva, već su se primali dužnosti u vojnoj administraciji, skladištima i komorama, nije ništa  preostalo nego da sprečavaju objavljivanje onoga što je Milojević našao i spoznao! Niko se nije osvrtao na Milojevićev zahtev da se odredi komisija koja bi na terenu proverila istinitost njegovih tvrdnji iznetih u dva rada: „O starim srpskim grobovima“ i „Odlomci starina srpskih“. Više o ovome možete pročitati u tekstu „VALJEVSKI ISHOD U DAVNINU MILOŠA S. MILOJEVIĆA“, iz pera Jove Bajića (Knjiga „ŽIVOT I DELO Miloša S. Milojevića“, drugo izdanje, str. 125-127, Prilog 3).
          U tekstu „Mionički 19. vek“ ( http://revija.kolubara.info/sh/119/75/913/Mioni%C4%8Dki-19-vek.htm ) iz pera Zdravka Rankovića nalazimo navode da je u maju 1870. godine Miloš S. Milojević dostavio Srpskom učenom društvu, čiji je inače bio član, popis starina u severozapadnoj Srbiji, među kojima se našlo i nekoliko iz Sreza kolubarskog: razvaline u Ključu („sa troima prastarim grobljima srpskim“); razvaline dvora Toplice Milana u Toplicama; paštrićko groblje „kog su nadgrobne spomenike upotrebili i to nekoliko tisuća u novu mioničku školu, crkvu, sresku kuću, pa i mehane“; ribnički natpis. Tu imamo navod da je 1875. godine u listu „Sion“ Miloš Milojević objavio „Putničke slike Valjevskog okruga“, u kojima je opisao i život porodice Pavla Tekića, kmeta iz Ključa, „mladog, ozbiljnog i dosta razboritog čoveka“.
         „Istraživanje srpske prošlosti, po originalnom pristupu, Milojević je započeo u Valjevskom kraju. Po završenim studijama u Rusiji, on je 1865. godine stupio u državnu službu gde je počeo da radi kao pisar treće klase u valjevskom okružnom sudu. U Valjevo se preselila i njegova majka, Sofija, udovica Stefana M. Milojevića, crnobarskog sveštenika, koja je ovde preminula 1874. godine.“, piše Jovo Bajić. Miloševa majka Sofija, ili kako su je zvali Soka je rođena setra prote lozničkog Ignjata Vasića. Da Milojević nije bio lažov, zbog izražene sumnje u postojanje spomenika koje On pominje u popisu starina Zapadne Srbije,  evo „kamenog svedoka“, spomenika sudije narodnog suda Valjevske nahije PETRA ČITAKA iz Gornjeg Mušića.
          Da je Milojević u svemu bio u pravu, zapečaćeno je odlukom Srpskog učenog društva, prethodnice​​ Kraljevske srpske akademije, a zabeleženo u današnoj SANU:
„GRAĐA ZA BIOGRAFSKI REČNIK ČLANOVA DRUŠTVA SRPSKE SLOVESNOSTI, SRPSKOG UČENOG DRUŠTVA I SRPSKE KRALJEVSKE AKADEMIJE 1841–1947
1870 13. jun Skup donosi odluku da se nadgrobni spomenici koje je Miloš S. Milojević doneo iz Podrinja predaju na čuvanje Narodnom muzeju. Na istom skupu M. Milojević predlaže Društvu da se „nadležnim putem stane na put satiranju i utamanjivanju starina“ (Gl. SUD 28 (1870) IV i 29 (1871) V).“( https://www.sanu.ac.rs/Biblioteka/BiografskiRecnik.pdf ).
Tekst pripremljen od strane Predrag Đurić  iz Miloševe Crne Bare.

Novica Krezić

Predsednik Udruženja Miloš Milojević