POMEN i PODSEĆANJE: Mr Dragiša Kostić (1965 – 2012) – „ŽIVOT I DELO Miloša S. Milojevića“

Mr Dragiša Kostić, koautor knjige „Život i delo Miloša S. Milojevića“
Pre šest godina, 24. februara 2012. godine, preminuo je kustos istoričar Narodnog muzeja u Leskovcu i bivši direktor te kulturne institucije Dragiša Kostić. Dragiša Kostić je iza sebe ostavio suprugu Nadica i ćerkicu Petru. Sahranjen je na Svetilijskom groblju u Leskovcu. Dragiša je poreklom od oca nastavnika opštetehničkog obrazovanja i majke učiteljice, a kasnije i psihologa u osnovnoj školi, koji su ga očigledno pravilno vaspitali i usmerili u životu. Studirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na katedri za istoriju od 1987. do 1992. godine. dilomirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini 1993. godine. Završio je poslediplomske studije (istorija) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Stručno zvanje kustosa stekao je 1994. godine. Po kazivanju njegovog ujaka i koautora knjige o Milojeviću, akad. dr Đorđevića Dragiša je bio zaljubljenik u istoriju, sa lakoćom je mogao izraditi i odbraniti doktorat, a ostavio je puno radova u Leskovačkom zborniku i ostalim štampanim izdanjima leskovačkog muzeja  i časopisima, kao i bogatu ličnu biblioteku. Sarađivao je sa Matiocom srpskom u Novom Sadu gde je i objavljivao takođe svoje radove.
Akademik Đođević kaže: – Imali smo identična gledišta na delo Milojevića, kao i na stariju istoriju srpskog naroda. Kao naučni radnik u muzeju bio je cenjen i uvažavan, i svi su ga voleli. Ostavio je dragocene zapise o starom Leskovcu i Milošu S. Milojeviću. Bio je  živ kada je  izašla  naša zajednička  knjiga o Milošu, iako nismo znali da pišemo o istoj ličnosti. Otuda je  on uzeo stručniji deo, a ja  sociološko-kulturni deo propagiranja Miloša – završava svoje viđenje ujak radomir Đorđević.

 

Autor je više stručnih radova objavljenih u „Leskovačkom zborniku“, „Našem stvaranju“, „Pomaku“. Takođe, imao je više samostalnih izložbi i kataloga. U svojstvu koautora, objavio je monografiju „120 godina Opštinskog odbora Crvenog krsta Leskovca“, i knjigu „ŽIVOT I DELO Miloša S. Milojevića“, u izdanju „SERBONA“, Niš, 2006. godine sa akad. dr Radomirom D. Đorđevićem.
U knjizi Kostić kaže: „Pisani tragovi o Milošu S. Milojeviću i njegovom radu, na koje smo naišli u literaturi, govore u prilog tezi da je bio jedna od onih ličnosti u srpskoj istoriji koje su svoj život, svoju profesiju i svu stvaralačku energiju podredili patriotskom radu i ostvarivanju cilja srpskog nacionalnog ujedinjenja.“, navodeći na dve strane knjige bibliografiju radova M. S. Milojevića od čega pominjemo samo: „Zarije R. Popović navodi da je imao još 9 knjiga „Putopisa“ u rukopisu i 1 (četvrtu)  knjigu „Pesama i običaja“ u kojoj bi bilo 4.000 nigde neštampanih srpskih reči. Kod sebe je imao i poveće delo „Nemanjica“ i više stotina tabaka velikog dela „Istorije Srba“. Jovan H. Vasiljević navodi da je (po kazivanju) posle oslobođenja 1918. godine nađen jedan sanduk Milojevićevih rukopisa na tavanu Prvostepenog suda za okrug beogradski. Milan Đ. Milićević navodi da je „po svoj prilici“ starih Srbulja i rukopisa ostalo kod njega posle smrti i da je imao bogatu ličnu biblioteku starih zapisa.“

Pominjući Milojevićevu Istorijsko-etnografsku  i geografsku mapu, Kostić

Istorijsko-etnografska  i geografska mapa Miloša S. Milojevića

kaže: „Sam Milojević se distancirao od jugoslovenske ideje za koju, u svom sistemu, nikako nije mogao naći mesta.“, navodeći reči Zarije R. Popovića iz teksta „Miloš S. Milojević“, objavljenog u časopisu „Bratstvo“, broj 8, iz 1889. godine: „za mene ima samo srpsko, rusko itd. pitanje, a ne nekakvo slovensko itd. ja hoću na tome da radim, i to mi je krajna cel, da mi Srbi živimo zasebno i samostalno i Srbiji višeobeleženoj, pod svojim vladaocima, pa tek kao sa svim slobodni, ujedinjeni, uređeni itd. da živimo kao zasebna, samostalna, cela i nikim i ničim neprikosnovena jedinica, u savezu sa ostalim samostalnim i svakim za

rasprostranjenost zimskih obredno-ophodnih povorki na južnoslovenskom prostoru
obredni termini božićne pečenice na južnoslovenskom prostoru

sebe neprikosnovenim državno-narodnim jedinicama u kolu sada tako zvanom opšteslovenskom, a nekada samo srpskom.“. Koliko je Milojević bio u pravu u ovom svom stavu i sa svojom mapom, može se sagledati i na osnovu mapa: „Areal rasprostiranja zimskih obredno-ophodnih povorki na južnoslovenskom prostoru“ i „Obredni termini božićne pečenice na južnoslovenskom prostoru“, objavljenih u doktorskuj disertaciji „KOLEDARSKE I BOŽIĆNE PESME U KONTEKSTU ZIMSKIH KALENDARSKIH OBREDA“, autora mr Svetlane Tornjanski Brašnjović, odbranjene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 2015. godine.

Saosećajući sa porodicom poč. Dragiše Kostića, zbog gubitka oca i supruga i oslonca u njihovom životu, svesni koliki je gubitak za društvo prerani odlazak tako vrsnog istoričara i uskraćenost zbog neostvarenog naučnog rada, daje nam volju da istrajemo u spoznaji istinite i prave istorije Srba.
Predrag Ž. Đurić

Novica Krezić

Predsednik Udruženja Miloš Milojević